Alternative currency and balanced living system. Alternativna valuta i uravnoteženi životni sistem. Moneta alternativa e sistema di vita equilibrato.

Linija

Search

Home Forum
Welcome, Guest
Username Password: Remember me
  • Page:
  • 1

TOPIC: Pula - Ekipa U Vremeplovu

Pula - Ekipa U Vremeplovu 6 years, 8 months ago #1520

  • teknik
  • OFFLINE
  • Platinum Boarder
  • Posts: 535
  • Karma: 0
Pula - Ekipa U Vremeplovu

Neki dan me uhvatila iznenadna kiša dok sam se vozikao na bicikli, baš sam dobrano pokisao.
Dok sam se kod kuće poslije sušio i presvlačio, iz ničega mi pred očima proleti slika.
Tada sam još živio u Trstu.
Rano jutro ili kasna noć, negdje između 02 i 03h, mrkli mrak, grobna tišina, duboki san.
Zvoni zvono kao ludo, šta se dešava, tko je sad to u ovo doba...?
Kad evo ti ih Maxi i Ćele, mokri do kože, vani je pljuštalo kao iz kabla...
Vraćali se sa nekog motorističkog susreta u Italiji, koje iznenađenje, uglavnom ludnica...



9 ožujka 2003 - U sportskoj zračnoj luci u Medulinu oko 12 sati dogodila se teška nesreća u kojoj je pri iskakanju iz zrakoplova poginuo pulski padobranac Maksimilijan Kapuralin (33).

Županijski državni odvjetnik Vlatko Nuić, koji je s istražnim sucem Županijskoga suda u Puli Ivicom Stanićem i djelatnicima istarske Policijske uprave izišao na mjesto nesreće, izjavio je da se poginulom padobrancu pri iskakanju iz sportskog zrakoplova padobran nije otvorio na vrijeme, odnosno da je glavni padobran odbačen, a pomoćni se nije otvorio na vrijeme.

Kako smo neslužbeno saznali, Kapuralin je nakon pada bio živ, a zbog težine ozljeda preminuo je prije dolaska Hitne pomoći.

Pokojni Maksimilijan Kapuralin imao je iza sebe 60 skokova a ovaj pri kojem je poginuo trebao je biti zadnji prije dobivanja dozvole za samostalno skakanje.




Svi smo znali Maksija.
Bili smo jedni od najboljih prijatelja, ali više se uopće ne sjećam gdje i kako smo se upoznali.
No veže nas veliki broj nezaboravnih doživljaja.

Jednom, par godina nakon toga, došao me je posjetiti u Vicenzu sa svojim strojem.
Ispričali se, najeli i napili, i na kraju, a kako bi drugačije i moglo, završili negdje u brdima i dubokoj šumi, bogu iza nogu, na nekom motorističkom susretu.
Tamo su nam dodijelili i pehar kao posjetiocima koji su došli iz najudaljenijih krajeva.





Sva sreća da smo bili sa mojim strojem koji ima 4 kotača i vrata.

Sada sam već duboko počeo kopati po arhivi mojih uspomena, i evo iskopah ovu sliku:
Iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, Milano, koncert RKL - Rich Kids on LSD.
Ovo sa lijeve strane sam ja, a ovo do mene je Maxi.





Moram priznati da sam dosta razmišljao o ovoj slici, i probao se vratiti u prošlost.
Naime nekada mi ne bi palo niti na kraj pameti staviti svojim najboljim prijateljima "crne poveze" preko očiju, ali eto, kakva su vremena došla i u šta smo se pretvorili, tko će ga znat.

Bile su to lude godine u kojima smo se zbilja dobro zabavljali.
Meni se onda najviše sviđalo putovati.
Čak sam i svirao, lupao sam bubanj u bendu "Dezerter".
Cepali smo hardcore.





Jednom smo nastupili u Uljaniku, na nekakvoj gitarijadi, bila je prava štala.
Tako sam se malo vrtio u tom điru, sjećam se da smo se dogovarali za nekakvu turneju po Holandiji, i da sam ja trebao kupiti bubnjeve, ali sam svu lovu spiskao na "Tomos 14" kojim sam obišao Jadransku obalu od početka, pa skoro do kraja.





Poslije smo se ipak zaletili do Holandije, ali nismo svirali, išli smo se zezati.
Posjetili smo bendove Larm i Pandemonium.
Krenuli smo sa ful nabrijanom stojkom, a 500 maraka je bilo dostatno za sve.

I na Grobnik smo odlazili, gledati trke motora.
Tu se uvijek sjetim pokojnog Hekića (noćni fantom iz Glasa Istre), a i Piranja je bio dobar, niti njega više nema.
Uvijek smo se nalazili u Šijani, ispred male crkvice.
Neznam da li se još uvijek prepričava, ali u ono je vrijeme kružila jedna legenda:
Zaustavi policija Teleta kod Plomina pri brzini od 120 na sat, a ovaj se pravdao da je s Ponićem dobio ubrzanje.

Ja sam svako ljeto brijao po Europi, i autom i autostopom.
Pripremili smo jedanput "Tomos 4" frend i ja, i zabrijali Europom, nizinama i planinama.
Raspao se negdje kod Frankfurta.
Jedna nas je noć zadesila u Austriji, negdje u brdima.
Naletjeli smo na neko selo i osvijetljeni kafić, a ispred njega masa motora.
Uletjeli smo unutra, i odmah se sprijateljili sa ekipom.
Tip nas je na kraju odveo u kuću, lijepu kuću, vlasništvo njegove obitelji, te noći praznu.
Pokazao nam je frajer gdje je frižider, a frižider pun, krcat hrane i pića, i otišao u svoju, drugu kuću.
Drugo smo jutro, po dogovoru, sve spremili, zaključali vrata i ostavili mu ključ ispod otirača.
To su bili ljudi..., ovo nikada neću zaboraviti.

U ono je vrijeme Ljubljana bila muzičko središte, tako da sam i smo jako često brijali tamo.
Ovu sam sliku opalio na "Novom Rocku", a sviraju Amebix.





Uglavnom, poznavao sam cijelu tu ekipu iz Ljubljane i bio sa njima dosta dobar.
I za dečke iz "Polske Malce" me vežu lijepe uspomene, često smo se viđali i u Puli.

Zabrijao sam jedanput prema Njemačkoj i Holandiji sa frendom, u ovom bolidu.





Tada sam kupio kožnjaka kojeg još uvijek imam u ormaru, i kojeg još uvijek, ponekad stavim na sebe.

Sjećam se da smo se jedanput zaputili "Stojkom" spuštenom do groba prema Mađarskoj.
Negdje kod Zagreba smo ostali i bez love, i bez benza.
Koja ludnica, u gepeku smo imali crijevo.
Svako toliko smo naravno, u povratku prema Puli, morali stopirati i žicati dobre ljude benz.

Jednom je i jedan od nas drpio starom Mercedes, i pravac Zagreb.
Kada smo se zaustavili napraviti piš pauzu, prijatelju su ostala vrata u rukama dok ih je pokušavao otvoriti.
Vidjeli Zagreb, i u povratku nam se u Gorskom Kotaru probuši guma.
Rezerve naravno nema.
Pada noć, mi na krivini, zima steže.
Pokrio sam se nekim tigrovim navlakama koja su bila na sjedištima.
Cijelu noć su 4 žmigavca upozoravala ostale vozače, i zalutale medvjede i vukove da nas zaobilaze.
Ujutro se naravno ispraznio akomulator.
U pokušaju otvaranja haube, pukla je sajla.
I sada oni stopiraju za Pulu po gumu, a ja sam ostao u planinama.
Prolazi vrijeme, a od njih ni traga ni glasa.
Stopiram i ja, te stignem do Opatije, i od tamo ni makac.
Skužim u međuvremenu frenda sa starim kako brije prema Gorskom Kotaru, ali me nisu primjetili.
Niko da stane.
Na kraju dugog čekanja, pokupio me Mercedes u kojem je naravno bio moj prijatelj.

Sa svih tih mojih putovanja, uvijek sam se dragima javljao pismima i razglednicama.
Adresirao sam na Istra - Kalifornija, a umjesto markice sam pisao "Živjeli Poštari".
Uvijek su stizala na odredišta.
Tih je godina zbilja bila masa mjesta u Puli, na kojima smo tražili i nalazili zabavu.
U Uljaniku sam upoznao i profurao sa svojom dragom, evo već smo skoro 20 godina skupa.
Među najpoznatija izlazišta svakako treba uvrstiti Marelicu i Circolo, ali je Hotel Pula zaslužno ušao u povijest kao legenda.





I na Terasi Verudela se znala zadesiti dobra svirka.
Tamo sam jednom gledao Džonija i Azru, a u sjećanju mi je ostalo da su cijelo vrijeme prije koncerta puštali Pistolse.
Ljeti je i na Ferijalnom bilo dobre mjuze.

Meni je lično najljepši dio prirode u Puli predstavljao Kanjon.
Kako sam zbilja u to vrijeme poznavao i bio dobar sa masom ljudi, pozivali su me na fešte i pankeri, i šminkeri i metalci, te svi ostali.
Fešte sa gitarama i pjesmama na Lungo Mare čine nezaboravni dio mog života.
No i na Kanjonu sam proveo puno lijepih trenutaka, a osim toga, tamo smo se uvijek i kupali.
I pokojni je Voki često dolazio tamo.
Ona nedavna pucnjava, majko mila, koja tragedija, pravi Pulski horor.
Dejan mi je nekada davno bio i susjed.

Voljeli smo skakati, a visina nam više nije bila dovoljna.
Ne sjećam se više koje je to godine bilo, no pet minuta nakon što smo postavili dasku, bio sam drugi po redu u iskušavanju ovog pronalaska.





Imala je Pula svoj Korzo, svog Jacksona, svoje Besposličare, Idijote, Atomska Sloništa, svoj Woodstock i svog Jesusa.
Eh, svega je bilo u novinama onomad kada su ljudi iz pola svijeta došli uživati u par dana muzike i međusobno se družiti.
Kupalo se u lokvama vode po cestama, hodalo samo sa smokvinim listovima preko spolnih organa.
Eh, taj Jesus.
Ne sjećam se više kako se zvao, ali je bila jaka zima.
Korzo je kao i uvijek, bio krcat od vrha do dna.
Tamo točno iznad Kluza, sa one kule, držao je gromkim glasom propovijedi koje smo svi začuđeno slušali.





E da, to su zbilja nezaboravna vremena moje mladosti.
Znam da mnogih od nas više nema, no gdje su i kako su svi ti prijatelji i poznanici završili?
Krećem u potragu i nadam se da ćemo se ovdje možda ponovo opet sresti...
No prije toga moram napraviti šparuge s jajima i mocarelom, za tri osobe.
Maloga, dragu i sebe.

Evo me ponovo nakon samo jedne minute vremena.
Htio sam ugasiti kompjuter, a u međuvremenu se slika Iskonove stranice automatski osvježila, ovako piše:

Net.hr 11.04.2009
Ubio suprugu i sina

U mjestu Rakalj, nedaleko od Pule, iz još neutvrđenih razloga i nepoznatih motiva 44- godišnji Roberto Percan ubio je suprugu i devetogodišnjeg sina dok su spavali, a onda si je pokušao presuditi.
Sve me to podsjeća na slučaj Voškion", rekao je Boris Vivoda.





  • Page:
  • 1
Time to create page: 0.18 seconds